Sad as fire, It's your take to my mind. Now you have to go.
уторак, 15. мај 2012.
уторак, 24. април 2012.
there's an empty space inside my heart ......................................................
do what you want, do what you want
I will shrink and I will disappear
недеља, 15. април 2012.
i drink my milk in the morning. alone.
i realised that i am living in the empty house. no one to hug.
i kissed my cat. that wake her up.
i kissed my cat. that wake her up.
недеља, 25. март 2012.
m o
“I didn’t feel like I was in my own body; my body was just a lonely, temporary container I happened to be borrowing.”
четвртак, 22. март 2012.
"Sometimes I get real lonely sleeping with you."
And I can’t face the evening straight
You can’t offer me escape
Houses move and houses speak
You can’t offer me escape
Houses move and houses speak
уторак, 13. март 2012.
Those who don’t believe in magic will never find it.
“She waited for the train to pass. Then she said, “I sometimes think that people’s hearts are like deep wells. Nobody knows what’s at the bottom. All you can do is imagine by what comes floating to the surface every once in a while.”
— Haruki Murakami, Blind Willow Sleeping Woman
недеља, 11. март 2012.
четвртак, 8. март 2012.
"Judge not; speak hardly at all; love and act."
"They are without fears and without desires, dominated by no falsehood, sharing no error, loving without illusion, suffering without impatience, reposing in the quietude of eternal thought..... a Magus cannot be ignorant, for magic implies superiority, mastership, majority, and majority signifies emancipation by knowledge. The Magus welcomes pleasure, accepts wealth, deserves honour, but is never the slave of one of them; he knows how to be poor, to abstain, and to suffer; he endures oblivion willingly because he is lord of his own happiness, and expects or fears nothing from the caprice of fortune. He can love without being beloved; he can create imperishable treasures, and exalt himself above the level of honours or the prizes of the lottery. He possesses that which he seeks, namely, profound peace. He regrets nothing which must end, but remembers with satisfaction that he has met with good in all. His hope is a certitude, for he knows that good is eternal and evil transitory. He enjoys solitude, but does not fly the society of man; he is a child with children, joyous with the young, staid with the old, patient with the foolish, happy with the wise. He smiles with all who smile, and mourns with all who weep; applauding strength, he is yet indulgent to weakness; offending no one, he has himself no need to pardon, for he never thinks himself offended; he pities those who misconceive him, and seeks an opportunity to serve them; by the force of kindness only does he avenge himself on the ungrateful..."
G
Više se ne bojim ni života, ni smrti,
Samo bih, pre nego sto odem,
Da neke lepe stvari za sobom ostavim.
Kad zaklopim umorne oči,
Na ovu ljudsku tugu da zaboravim
I miran u oblak zakoračim.
Ono sto ce uvek da me tišti:
Što znam da sve bolje moglo je...
Normalnom čoveku malo potrebno je.
Ali ne, ne, ne...
Neko je rešio da otme sve.
Da i za to malo pogineš,
Da te kao šraf u ludilo zavrte,
Iz dana u dan...
Kost po kost.
Iz dana u dan,
Kost po kost.
Ja znam da sam pobedio,
Jer i posle svega nikoga ne mrzim
I nikoga ni za šta ne jurim.
Žao mi je samo sto neke ljude
Nisam voleo više.
Ali biće 365 dana:
Proleće, leto, jesen i zima...
I da li se tome radujem?
Pa, moram.
Zašto da ne uzmem to što mi se daje?
Ionako kad dođe - došlo je,
Kad prođe - prošlo je.
I srešću ja tebe opet,
Te tvoje oči i miris,
I ovog puta ostajem do kraja.
Kad se ujutru probudim
Ti ćes mirno pored mene da spavaš.
A ne znam da li je nesto lepše,
Od tebe i mene...
Na živoj slici uhvaćeno vreme.
Ni sada ne znam zašto se nisam
Prepustio, popustio,
Ni sada ne znam
Zašto sam više
Sa svojim demonima pio,
U svojoj rupi se krio...
Prokletstvo, sećam se svega...
I boli, al' moram da idem dalje,
Da se borim za bolje dane.
Više se ne bojim ni života, ni smrti,
Više se ne bojim ni života, ni smrti.
Stojim sam na ovoj planini,
I čekam svoje vreme,
Da jos neki krik zavrtim...
Samo bih, pre nego sto odem,
Da neke lepe stvari za sobom ostavim.
Kad zaklopim umorne oči,
Na ovu ljudsku tugu da zaboravim
I miran u oblak zakoračim.
Ono sto ce uvek da me tišti:
Što znam da sve bolje moglo je...
Normalnom čoveku malo potrebno je.
Ali ne, ne, ne...
Neko je rešio da otme sve.
Da i za to malo pogineš,
Da te kao šraf u ludilo zavrte,
Iz dana u dan...
Kost po kost.
Iz dana u dan,
Kost po kost.
Ja znam da sam pobedio,
Jer i posle svega nikoga ne mrzim
I nikoga ni za šta ne jurim.
Žao mi je samo sto neke ljude
Nisam voleo više.
Ali biće 365 dana:
Proleće, leto, jesen i zima...
I da li se tome radujem?
Pa, moram.
Zašto da ne uzmem to što mi se daje?
Ionako kad dođe - došlo je,
Kad prođe - prošlo je.
I srešću ja tebe opet,
Te tvoje oči i miris,
I ovog puta ostajem do kraja.
Kad se ujutru probudim
Ti ćes mirno pored mene da spavaš.
A ne znam da li je nesto lepše,
Od tebe i mene...
Na živoj slici uhvaćeno vreme.
Ni sada ne znam zašto se nisam
Prepustio, popustio,
Ni sada ne znam
Zašto sam više
Sa svojim demonima pio,
U svojoj rupi se krio...
Prokletstvo, sećam se svega...
I boli, al' moram da idem dalje,
Da se borim za bolje dane.
Više se ne bojim ni života, ni smrti,
Više se ne bojim ni života, ni smrti.
Stojim sam na ovoj planini,
I čekam svoje vreme,
Da jos neki krik zavrtim...
субота, 25. фебруар 2012.
Find me now. Before someone else does.
You can’t tell anything from photographs. They’re just a shadow. The real me is far away. That won’t show up in a picture.Haruki Murakami - South of the Border, West of the Sun
среда, 21. децембар 2011.
субота, 10. децембар 2011.
петак, 9. децембар 2011.
>>>>>>
Sve što želim su cigarete na stolu,
film u foto-aparatu,
dobra knjiga u ruci
i pogled na tebe u krevetu svakog jutra.
film u foto-aparatu,
dobra knjiga u ruci
i pogled na tebe u krevetu svakog jutra.
понедељак, 28. новембар 2011.
izbor
Čudna stvar
Međed i lisica, bajka o njima
Nije se pročitala
Pesma
Prava
Samo neću opet da ti je pokažem
Međed i lisica, bajka o njima
Nije se pročitala
Pesma
Prava
Samo neću opet da ti je pokažem
недеља, 27. новембар 2011.
Ne
Ne brini se
Ne plači
Ne ćuti
Ti ćeš uvek biti tu
Ja ću uvek biti tu
Ne zaboravi
Tebi pišem pesme
Tebi suze dajem
Tebe grlim
I u tebe verujem
Uvek
Ne plači
Ne ćuti
Ti ćeš uvek biti tu
Ja ću uvek biti tu
Ne zaboravi
Tebi pišem pesme
Tebi suze dajem
Tebe grlim
I u tebe verujem
Uvek
четвртак, 27. октобар 2011.
ide crna višnja od goldfrapp
a ja želim da ti kažem ovo:
Da sam sa nekih pet ili šest godina života mogla da znam,
kako ću se osećati u ovim dvadesetim,
ne bih nikad odrasla.
Da sam sa nekih pet ili šest godina života mogla da znam,
kako ću se osećati u ovim dvadesetim,
ne bih nikad odrasla.
уторак, 25. октобар 2011.
среда, 19. октобар 2011.
Пријавите се на:
Постови (Atom)